Kemijski sastav
- Prirodni plin: Sastoji se uglavnom od metana (CH4), što ga čini lakšim od zraka
- UNP: Sastoji se od propana (C3H8) i butana (C4H10), što ga čini težim od zraka
Energetski sadržaj
- Prirodni plin: Ima niži energetski sadržaj od UNP-a, s toplinskom vrijednošću od oko 38,7 MJ/m³
- UNP: Ima viši energetski sadržaj, s toplinskom vrijednošću od oko 93,2 MJ/m³. To znači da je za proizvodnju iste količine topline potrebno manje UNP-a.
Način skladištenja i distribucije
- Prirodni plin: Distribuira se putem plinovoda, što ga čini pogodnim za područja s razvijenom plinskom infrastrukturom.
- UNP: Skladišti se u tekućem obliku u bocama ili spremnicima pod tlakom i distribuira se kamionima, što ga čini dostupnim i u udaljenim područjima bez plinovoda.
Sigurnost
- Prirodni plin: Budući da je lakši od zraka, brzo se raspršuje u slučaju curenja, što može smanjiti rizik od eksplozije.
- UNP: Teži je od zraka i može se nakupljati u niskim područjima u slučaju curenja, što povećava rizik od eksplozije.
Ekološki utjecaj
- Prirodni plin: Sagorijevanjem prirodnog plina stvara se manje ugljičnog dioksida (CO2) u usporedbi s UNP-om, što ga čini ekološki prihvatljivijim izborom.
- UNP: Iako ima viši energetski sadržaj, sagorijevanjem stvara više CO2 po jedinici energije.
Primjena
- Prirodni plin: Često se koristi u urbanim područjima s razvijenom plinskom infrastrukturom za grijanje, kuhanje i proizvodnju električne energije.
- UNP: Zbog svoje prenosivosti, često se koristi u ruralnim područjima, kampovima, na brodovima i u industrijskim procesima gdje plinovod nije dostupan.
Zaključak
Iako su i UNP i prirodni plin korisni energenti, njihove različite karakteristike čine ih pogodnima za različite primjene. Prirodni plin je idealan za područja s razvijenom infrastrukturom, dok je UNP bolji izbor za udaljena područja i specifične industrijske primjene. Razumijevanje ovih razlika može pomoći korisnicima da odaberu najprikladniji energent za svoje potrebe.
